Istorija
evo par istorijskih cinjenica:
Sarajevo (1878-1918)
Sarajevo za vrijeme austro-ugarske
02.11.2005.
Dionička (Sarajevska) pivara
U ovo vrijeme razvila se u Sarajevu jače i pivarska industrija. Pored Gerdoučeve "Češke pivare" u Kovačićima, koju je 1890 godine prodao Viktoru Knežeku, još od kraja turskog perioda postojala je u Lukavici jedna mala primitivna pivara, dok je treću, moderno uređenu sarajevsku pivaru u Konak ulici, sagradio krajem 1881 godine bečki industrijalac Heinrich Löwe, koji je u vrijeme okupacije došao u Sarajevo. Sve tri ove pivare prekupilo je 1893 godine Dioničko društvo za preradu i vrijedniju upotrebu poljoprivrednih proizvoda (Aktiengesellschaft fur Verarbeitung und Verwetung landwirtschaftlicher Produkte in Sarajevo), u čiji sastav je ulazila i usorska šećerana, spojivši ih u novo preduzeće pod imenom "Dionička pivara u Sarajevu". Nova pivara imala je akcionarski kapital od 2,5 miliona kruna, koji je 1909 godine povećan na 3,6 miliona kruna; ona je isprva bila uređena za dnevnu proizvodnju od 350 hektolitara piva i snabdjevena potrebnim mašinama i uređajima uz odgovarajuće podrume za lagerovanje i vrenje piva. Za proizvodnju slada preuređena je bivša pivara u Kovačićima, sa pogonom na turbinu i kapacitetom od 1000 vagone ječma godišnje.
Sarajevska pivara je vremenom proširivana, uporedo kako je rasla proizvodnja, koja se od 45.000 hektolitara u 1898 godini popela na 150.000 hektolitara u 1916 godini. Pivara je zapošljavala do 160 radnika i 20 činovnika, a kako je godinama uoči rata imala vanredan prosperitet, plaćala je svojim akcionarima 15% u ime dividende. Zbog njenih monopolističkih tendencija, a i visoke cijene piva, opštinsko zastupstvo je 1912 godine donijelo zaključak da opština zatraži od zemaljske vlade koncesiju radi podizanja jedne gradske pivare koja bi jeftinije davala proizvedeno pivo i ujedno bila dobar izvor prihoda za gradsku opštinu. Vlada međutim nije dala ovu koncesiju.
Dionička pivara je držala čvrste konce u svojim rukama u svim većim potrošačkim mjestima. Imala je zastupstva u sljedećim mjestima: Gruž, Herceg-novi, Travnik, Zenica, Jajce, Bugojno, Goražde, Foča, Rogatica, Mostar, Zavidovići, Kiseljak, Podgorica, Split, Donji Vakuf, Višegrad , Trebinje, Prijepolje, Čačak, Kalinovik, Užice, Bajina Bašta. Najveći promet, pored Sarajeva, ostvarivan je u Splitu, Herceg-novom, Gružu, Mostaru i Podgorici. Pivara je imala u raznim mjestima 14 podruma (ledana) za odležavanje piva, što je uticalo na čuvanje njegovog visokog kvaliteta.