Ukratko o hmelju
za one koji ne znaju, ovo je plod hmelja:
radi se o šišarkicama veličine žira recimo koje rastu na stabljici biljke puzavice. imaju intenzivan i vrlo specifičan miris i jaku gorčinu. postoji stotine i stotine sorti hmelja. neke sorte se isključivo koriste za gorčinu u pivu, a neke za aromu, odnosno miris.
u jednom prosječnom pivu, nejčešće se kombinira jedna sorta za gorčinu i jedna sorta za aromu/miris, mada su sve kombinacije moguće.
u prosjeku ide 1 - 2 grama hmelja po 1l piva mada nema generalnog pravila i sve zavisi od količine tzv. alfa kiselina u hmelju.
također, postoje i takozvane plemenite sorte hmelja koje su vrlo cijenjene. plemenite sorte hmelja najčešće se uzgajaju u njemačkoj, poljskoj i češkoj. češka piva su poznata i prepoznatljiva po svojoj sorti Saaz, dok su njemačka prepoznatljiva po sortama Hallertauer i Tettnang i Spalt.
sve ove sorte hmelja dostupne su za kupovinu na ebayu ili online shopovima za pivarstvo. ja najčešće naručujem iz UK jer je najjeftinije i najbrža dostava....
hmelj se moze saditi i uspijeva kod nas. kakav ce ti biti prinos zavisi od klimatskih uslova, zemljista, navodnjenosti itd., kao i za svaku drugu biljku. hmelj jako voli puno vlage i najcesce ga mozemo vidjeti kako raste uz rijeke ili potoke. to je divlji hmelj. medjutim ne prakticira se sijati iz sjemena iz vise razloga. prije svega plod daju samo zenske biljke, a nikad se ne zna koliko ce se dobiti muskih a koliko zenskih iz sjemena. druga stvar ima veze sa sortom hmelja koji se uzgaja - postoji desetine stotina razlicitih sorti hmelja koje daju razlicite karakteristike u pivu. ako se bavite pivarstvom morate znati koju sortu uzgajate, a sa sjemenom se to ne zna. takodjer, cak i ako znas da je sjeme uzeto iz ploda neke odredjene sorte (na primjer Saaz ili Tettnang), nikad ne mozete biti sigurni da plod s kojega je uzeto sjeme nije nastao tako sto je taj konkretni cvijet oprasen polenom s neke druge sorte ili s nekog divljeg hmelja
zato, ako zelimo uzgajati hmelj za pivarstvo, kupuju se takozvani rhizomi, odnosno komadi korjena koji ce sigurno proizvesti zensku biljku i mozemo biti 100% sigurni da je to bas sorta koju smo trazili. sa rhizomima, odnosno pelcerima je lako raditi. medjutim postoji i mala mana uzgoja hmelja, a to je da ne mozemo znati kolicinu alfa kiselina i lupulina u hmelju koji sami uzgajamo. ova dva podatka su od krucijalne vaznosti za sve proracune i kalkulacije u receptima i bez njih je hmelj prakticno skoro neupotrebljiv. kada kupujemo hmelj od velikih proizvodjaca oni imaju svoje laboratorije u kojima odrade analizu i te podatke stave na svaku ambalažu hmelja, a onda je sve lako.
treca stvar su fizicki uslovi koje im se moraju osigurati a to su cca. 5-6 metara visoki stubovi povezani zicom/strikovima po kojima ce se stabljika hmelja penjati (jer radi se o biljci penjacici)
inace, hmelj za koji nemamo podatke o kolicini alfa kiselina i lupulina, bolje je koristiti kao aromatski hmelj.
divlji hmelj raste svuda po sarajevu gdje ja živim. najcesce u prigradskim naseljima i blizu vode. ja sam pretprosle godine vozio nekom cestom, kad vidim uz cestu tone divljeg hmelja. zakocim i izadjem da berem. ljudi me gledali i pitali se sta ova budala bere u minskom polju
:lol:
evo kako izgleda divlji hmelj koji sam tada ubrao i susenje.
a ovako izgleda na stabljikama
uglavnom, na ovom forumu raspravljamo o sortama hmelja i načinima njihovog korištenja u pivarstvu, te o svim tehnikama dodavanja hmelja u pivo, te karakteristikama pojedinih sorti