Nestašica američkog hmelja.

[pivska mušica]

RE: Nestašica američkog hmelja.

Nisam bas siguran da je Amarilo samo nadjen i prijavljen istog trenutka kao patent. To me zainteresovalo da nadjem patent i evo ga:
http://www.google.com/patents/USPP14127?...01#PPA1,M1
vlasnici patenta su prvi put primjetili Amarilo na svojoj plantazi 1990 a patent je podnesen devet godina kasnije i prihvacen 2000-te. Tako da je njima trebalo 9 godina posmatranja, analiziranja i izdvajanja te nove varijacije hmelja. Veliki je to period i vjerovatno puno istrazivanja i naravno da ce zastititi ako mogu.
Da nisu mogli zastiti sumnjam da bi se uopste i trudili toliko i danas mi ne bi ni imali takav jedan hmelj kao sto je amarilo, ili neki drugi patentirani hmelj.

Hmelj nije resurs kojeg nema besplatno pa da se brinemo oko jedne sorte, ako nam se ne svidja to sto je amarilo patentiran mi naravno uvijek imamo veliki izbor nepatentiranih sorti hmelja koje mozemo uvijek da uzgajamo. A ova poenta na koju cilja musica ja bih prije usmjerio ka necemu sto nema alternativu, kao npr. problem vode (koncesije izvora, privatizovanje vodovoda...) i slicno.
Jos jedna stvar, sad sam provjerio, patent traje 20 godina i posle toga vlasnici patenta mogu da ili "uniste" amarilo tako da ga vise niko ne sadi ili ga dozvole svima.

Nemam nista protiv da neko uzme nesto sto postoji i unaprijedi da to bude jos bolje, i zaradi na tom svom otkricu, mislim da svi imamo koristi od toga. Sve dok mi imamo tu pocetnu varijantu koju mozemo i dalje da koristimo bez restrikcija.

Nemam ni ja ništa protiv toga da se svi naplate ravnomjerno svojim ulaganjima, odnosno pošteno da svako naplati svoj trud i rad, kao što sam i rekao i napisao. Ono gdje se razmimoilazimo je što sam ja otišao na patentiranje važnih vrsta za ljudski opstanak - kukuruza, riže, soje, uljane repice i sličnih čime dolazimo u situaciju da neki kauboj iz teksasa s patentom može kontrolisati šta će i kako jesti gladna raja u predgrađu bombaja ili neki moskovski tajkun jer je ustao na lijevu nogu, uslovljavati neku gladnu državu cijenom kukuruza. Iz ugla gledanja nekog biznismena sorta je proizvod, a iz ugla gledanja nekog ekonomiste koji se bavi human welfare-om nije niti ikad može biti.

što se amarila tiče, kad su ga našli, taj dan, tu divlju sadnicu, sin ga je ubrao, otac pomirisao i rekao: 'This is how the beer should taste like'. Znači oni su ubrali iz prirode hmelj koji je već tada imao odlične karakteristike i to oni tretiraju kao 'invention', odnosno izum. Jer bez izuma pravno gledano nema ni patenta. Iskren da budem, jako mi je teško u tome prepoznati 'izum' ma koliko se trudio.



uglavnom, sve ono što sam ja htio reći je da mi se ne sviđa princip u kojem privatna lica i kompanije dolaze u privatni posjed i mogućnost potpunog raspolaganja resursom kao što je na primjer kukuruz ili riža. mogućnosti ekonomskih i političkih manipulacija, raznoraznih lobiranja i sličnih stvari su ogromne u tom slučaju i mišljenja sam da takve kulture trebaju biti pod lupom javnosti i da sve u vezi njihove trgovine i razvoja mora biti transparentno i javno i da se tretiraju kao opšta dobra.