Brewdog Tokyo

[pivska mušica]

Brewdog Tokyo

Najmijedraže da napišem koju o pivu za vrijeme dok ga pijem. Evo večeras tokyo. Dijelim sa ženom jednu flašu, a čini mi se da bi jedna flaša bila dovoljna za još za dvoje ili troje.

Najvažnije mi je da pivo nije off ni u kom pogledu. Nailazio sam na puno manje alkoholna piva u kojima bi me onaj boozy okus baš odbio. Ovo ima čitavih 16,5% alkohola i ujedno je najjače pivo koje sam do sad probao, ali nije neugodno ni malo. Čak štaviše, pivo je odlično. Pjenu zaboravite nakon 20-30 sekundi. U čaši podsjeća na naftu.

Početak je sa (pre)jakom slatkoćom i tamnom čokoladom, baš kao ona za kuhanje, najcrnja. U sredini se naiđe na suho voće i okus preprženog, (pre)zagorenog šećera, melase, ruma. U nosu hrastovina. Frišak sam s hrastovinom iz Perhana, pa baš osjetim tu aromu. Na kraju u aftertejstu ostaje gorčina i onaj osjećaj kao poslije žestokog pića kad se popije, pa ono spuštanje niz grlo, kroz jednjak do želuca. Mnooogo teško i mnogo naporno pivo, što mu je jedina zamjerka. Znači ovo nije nešto što otvoriš uz utakmicu, skoro pa se moraš psihički pripremiti. imam osjećaj kao da pijem Lero sok na razmućivanje direktno iz flaše.

Ali pivo je tehnički odrađeno odlično, jer osim te težine po meni nema nikakvih mana, a radi težine je i napravljeno namjenski, na kraju krajeva. Tako da mora čovjek biti baš u raspoloženju i pripremljen za ovo.

Probajte necete se pokajati. Evo ja skoro sat vremena ližem pola flaše, a pivarka će ujutro doručkovat vodu ko da gledam