Politika i pivo

[pivska mušica]

RE: Politika i pivo

ma libor to za dvije strane ulice se odnosilo na pivdzijin post

nego imam jednu zanimljivu knjigu o Altbier-u u kojoj ima dosta o srednjem vijeku i politici koja se tada vodila oko piva. Ne biste vjerovali koliko je pivo imalo ogroman uticaj na politicka i ekonomska desavanja u tom vremenu. Evo jedan zanimljiv odlomak mi se dalo da prevedem.

'Srednjevjekovni gradovi bili su glavni trgovinski centri. Predstavljali su veliki izazov feudalnim vladarima i zvaničnoj državi, koji su svoj ekonomski razvoj bazirali većinom na poljoprivredi. Na koncu, gradovi su postali 'slobodni' odnosno nezavisni. Dobijali su dozvole od plemstva koje su im osiguravale da kreiraju svoje vlastite zakone, kuju svoj vlastiti novac, uvode svoje poreze, te da vode svoje vlastite komercijalne i interne poslove bez uplitanja plemstva.

Do kraja 12. stoljeća gradski načelnici (burghers) sa svojim vijećima praktično su u potpunosti preuzeli pivarsku industriju unutar gradskih zidina, te su, baš kao i plemići prije njih, davali sebi ekskluzivno pravo da proizvode pivo samo za sebe.

Značajan period za Altbier i njegovog rodjaka Kolsch se desio za vrijeme spora između kelnskog nadbiskupa i kelnskog načelnika oko prava na proizvodnju piva. Do kraja 12. stoljeća kelnsko gradsko vijeće je osnovalo nekoliko civilnih pivara da bi mogli biti konkurencija crkvenim/manastirskim pivarama kontroliranih od strane crkve.

Nadbiskup je po principu 'zavadi pa vladaj' pokušao vratiti prijašnji monopol (i profite koji su uz njega išli) tako što je ograničio proizvodnju piva na samo nekoliko gradskih plemića. Odabrani su se u prešutnom dogovoru podijelili na one koji su se specijalizirali za gruit i na one koji su se specijalizirali za medna piva.

Gradsko vijeće nije pristalo da bude odsječeno iz tok novčanog toka koji je nudila pivarska industrija, pa je uspjelo uvjeriti kralja da im da dozvolu za povećanje poreza na gotovo pivo. Ipak, kelnski su pivari već plaćali poreze na slad i poreze za svaki brew kettle koji su imali, pa su tako postali porezno najopterećeniji stanovnici grada Kelna, pa je došlo vrijeme da uzvrate udarac.

Do 1254. godine osnovali su svoj pivarski ceh (koji je 1396. godine dobio zvanični naziv Bratstvo pivara). Ceh je određivao stroga pravila profesije te branio konzistentnost, kvalitetu, reputaciju i profite za lokalne proizvođače piva.

Ceh se uskoro toliko razvio da je postao zatvoreno društvo koje je postavilo standarde proizvodnje, propisalo standardizaciju školovanja pivarskih šegrta i trgovačkih putnika, izdavalo certifikate za brewmastere, upravljalo oglašavanjem i konkurencijskim praksama, definiralo kriterije za članstvo, specificiralo visinu nadnica, određivalo proizvodne količine, brinulo se za članove koji su bili u nevolji, te kažnjavalo sve one koji su kršili pravila ceha. Članstvo se redovno sastajalo u cehovskom udruženju da bi diskutirali o profesionalnim, političkim i ekonomskim stvarima vezanim za pivarsku industriju.

(op. prev. što ti je švabo )

1288. godine, ceh pivara je napravio idući korak u borbi protiv nadbiskupa i njegove tlake tako što se pridružio vojnoj koaliciji. Vođe koalicije su bili Vojvoda Adolf V i Vojvoda od Flandrije Jan Primus - prijatelj i patron briselskih pivarskih cehova.

05. Juna 1288 poveli su 6000 vojnika-pivara u pohod na nadbiskupove snage u Worringen (blizu Kelna), što se ispostavilo kao jedna od najkrvavijih vojnih bitaka u srednjem vijeku. Do kraja dana nadbiskupove snage su desetkovane, a Vojvoda Adolf je preuzeo vlast u pokrajini te dozvolio pivarima da kuhaju pivo kakvo hod hoće, bez uplitanja pohlepne crkve.

Da bi napravio kontra-težu moćnom Kelnu, Vojvoda Adolf je odlučio osnovati novi grad pedesetak kilometara nizvodno uz Rajnu. 14. Augusta 1288 dodijelio je titulu grada malom zaseoku koje se tada zvalo Dusseldorf.

Da nije bilo ove bitke, danas ne bi bilo ni Kolscha ni Altbiera Poslije u knjizi se opisuje kako su se poceli koškati Keln i Dizeldorf u vezi svojih piva i ima jako puno još zanimljivih stvari.