Opravdanost tolike cijene kostanja craft piva?
Onaj neki bruder brauhaus ili kako se vec zvao stand na sajmu u novom sadu je nesto najogavnije sto sam popio u zivotu, a prodaje se pod craft..
Malo se tu lovi u mutnom (i bukvalno, jer im je piva na sajmu bila mutna ko bara)..
Odlicna cijena i odlican kvalitet su na neki nacin contradictio in adjecto i tu treba biti fleksibilan. Donekle..
Prvi put cu platiti i bezobrazno visoku cijenu kako bi probo neku pivu (da se razumijemo, kako sam se kreno bavit ovim plemenitim hobijem, uglavnom sam se opijao svojim ili drugarskim pivama - ostale sam samo probavo, znaci flasa, eventualno dvije. "Kupovnu" craft pivu u analogiji sa rakijom vidim kao kvalitetnu viljemovku, a ove nase pive koje sami kuhamo su dobra sljiva. Viljemovka je jedna, eventualno dvije, a sa dobrom sljivom-maksuzijom sjedis cijelu noc. Brlja je u tom slucaju tuzlak, sarajevsko i ostale bare..)
Elem, prvi put platim i probam i to je onda odlucujuci dio. Ne bude li dobro, nikad vise..
Stane je pomeno kabinetovu citru. Ja sam jedva ceko da probam to pivo. I razocaro se. Slicno je bilo i sa jos nekim kabinetima.. I tu se onda sve svodi na dobit.
Cim kuhaju da zarade, tu se procesi i sirovine razvlace i dotezu, i dobije se neki minimalni kvalitet po nekoj prihvatljivoj cijeni. I tu je onda problem, jer ja to pivo drugi put necu kupiti..
Elem, oduzih ja. Htio sam reci da meni nije problem ako je piva i malo skuplja, ako kvalitetom razvaljuje.
Prilikom zadnjeg hodanja po ojropi primijetio sam trend da velike komercijalne pivare zele dio craft kolaca (npr. Stiegl i Max Glenner serija) i tu su sigurno jaci od micropivara.. Nude prihvatljiv kvalitet za manje para i tu ce pobijediti zadrzi li se taj trend.. Spas je u kvaliteti..
Poslano sa mog HAMMER koristeći Tapatalk
