RE: Nestašica američkog hmelja.
(29.05.2014, 06:57 )danny_boy Wrote: Hajde da i ja iznesem svoje skromno misljenje.
Zastitom patenta se na indirektan nacin podstice istrazivanje i napredak civilizacije.
Istrazivanje i razvoj su preskupi, za to su potrebni vrhunska oprema i najskolovaniji
ljudi. Niko nece potrositi novac na istrazivanje samo te tako bez jakog motiva. Privatni
sektor koji pomjera granice je motivisan iskljucivo novcem, a dobar dio zaradjenog novca
se dalje vraca u istrazivanje. To je samoodrziv koncept koji donosi rezultate. Kratkorocno
donosi dobro kompanijama, a dugorocno civilizaciji (nakon prestanka vazenja patenta)
Na kraju da nije finansijskog interesa vjerovatno Amarilla ne bi ni bilo - mozda bi davno
ta biljka nestala
danny, u principu moj stav nije nimalo drugačiji od tvoga niti većine vas. ja ne smatram da su finansijski tokovi u naučnim krugovima koji se bave istraživanjem i razvojem neopravdani ili pogrešni. kao što sam rekao svi trebaju biti pošteno nagrađeni u skladu sa onim što su uložili - rad, znanje, novac uz određenu maržu.
meni isključivo smeta patentiranje biljnih vrsta i njihovih sorti od kojih zavisi kompletno čovječanstvo - kukuruz, riža, soja, kako sam već rekao i kompletna moja priča na ovoj temi je zapravo vezana za to, a ne za amarillo hmelj.
ono što mene bode je činjenica da
patent daje ne samo mogućnost finansijske nadoknade ulagaču, nego i daleko širi spektar mogućnosti, uključujući i politikantske, ucjenjivačke i još razne maligne pojave na trzistu. vi ste koliko sam skontao većina ljudi čije su struke tehničke ili takve da se možda na neki način poistovjećujete sa naučnicima ili ljudima koji se bave poslovima o kojima raspravljamo i razumijem da vam smeta ako vam sad krene neko palamuditi kako nešto što na primjer ti razvijaš i trudiš se 5 ili 10 godina ne bi trebalo biti vrednovano.
ja to nikada nisam rekao ni pomislio, naprotiv!
međutim, na žalost, naučnici i ljudi koji rade konkretno na tim plemenitim poslovima, najčešće su samo alat u rukama korporacija. (posebno u prehrambenoj industriji)
biljne kulture od kojih praktično zavisi kompletna populacija ove planete ne bi smjele biti u rukama korporacija vođenih isključivo profitom. kad kažem 'u rukama' to zapravo i nije metafora, nego stvarno neki preko noći nastali tajkun po tom principu, može doći u posjed/vlasništvo neke sorte riže i ucjenjivati pola azije iz svog hira i želje za profitom, jer patentima se trguje i isti su predmetom kupoprodaja, zamjena, prenosa itd jer spadaju u klasu nematerijalnih stalnih sredstava u računovodstvu, odnosno bilansu firme. ovdje pričamo o vrlo osjetljivim stvarima.
pošto sam ekonomist tačno znam i mehanizam kreiranja fiktivne potražnje na tržištu za određenom robom, čak sam i sam prisustvovao takvim sastancima, ali da ne ulazim u to. kukuruz na primjer je berzanska roba. eno vam ga na nasdaq-u. isto kao i soja i riža i raž i žito. mogućnosti manipulacije su neviđene.
čak i često politički motivirane.
već danas imaš nebuloznu situaciju da je farmerima zabranjena razmjena sjemena, odnosno bivaju tuženi ako nekome daju sjeme koje su dobili od uroda. razmjena sjemena među ljudima je iskonski princip koji hiljadama godina održava našu vrstu.
nekada je na primjer u toj istoj americi 'patent na čovjeka' bio sasvim normalan. u vremenu robovlasništva to je bio općeprihvaćen princip. vlasništvo nad crncem koji je smatran manje vrijednim od radnog konja. godinama su oni koji su profitirali od toga pričali kako je to ok jer su imali finansijsku korist od toga, a moralni kompas im je s brodova valjda ispao u atlantik kad su prelazili preko bare. ali promijeniše se vremena.
ponekad treba izaći iz finansijskog okvira i razmišljati o dugoročnim reperkusijama. jedna od najdražih oblasti iz moje struke mi je uvijek bio održivi razvoj i human welfare. tu je dosta opisano ovo o čemu pričamo. svi subjekti kojima se na povjerenje daju tako važne stvari kao što je sudbina biljne vrste od koje zavisi čovječanstvo moraju biti dokazano društveno odgovorni, vođeni humanističkim idejama, (da vam ne opisujem oblike organizovanja i hijerarhiju u takvim subjektima) a ne da svaka šuša koja se na primjer u tranziciji domogla kapitala može stavit, ili još gore i apsurdnije,
od nekoga otkupiti, patent na sortu riže i igrati se boga sa gladnim narodima i državama.
dakle moja je greška u čitavoj priči što sam vođen pričom o hmelju koji zapravo i nije toliko bitan, otišao na ove stvari, u totalni off topic, na čemu se izvinjavam, ali princip je princip i isti je, kako za hmelj tako i za kukuruz ili rižu, pa ne mogu braniti jedno a protiviti se drugome.
postoje daleko pametniji i optimalniji načini pravedne i pravične raspodjele profita i novostvorene vrijednosti kod ovih razvojnih aktivnosti od patenta koji se, ponavljam bazira na izumu. jer bez izuma nema patenta, a patent osim finansijskog namirenja daje i mogućnost kontrole i upravljanja, prenosa na druga lica, prodaje, preprodaje! to mu je i enciklopedijska definicija. moguće je da je i vuk sit i ovce na broju i da finansijski tokovi koje spominješ u svom postu i dalje postoje, ali ne kroz instituciju patenta.
i zapravo ovo što rade sa sortama kukuruza i ostalih kultura je ustvari samo ubrzavanje procesa evolucije. selektivni uzgoj biranjem i križanjem najkvalitetnijih jedinki je zapravo ono što naša ljudska vrsta radi od kad je iz nomadskog prešla u sjedilački način života, otprilike već 6-7 hiljada godina!
danas ne postoji sorta kukurza ili pšenice ili raži koju naši preci nisu upravo selektivnim uzgojem hiljadama godina modificirali i unaprijeđivali (svake godine sjeme se uzima od najkvalitetnijih biljaka ili onih čije su im se karakteristike sviđale i kroz vrijeme se stvaraju nove, otpornije, pogodnije, prinosom plodnije sorte). kukuruz iz 18. stoljeća je bio potpuno različit od kukuruza iz 10. stoljeća jer su ga farmeri mijenjali upravo selektivnim uzgojem i razmjenom najkvalitetnijeg sjemena. danas se ne može nigdje naći originalna prva, predcivilizacijska varijacija kukuruza, nego njena varijanta koju su kroz hiljade godina uzgoja stvorili upravo farmeri. i onda dođe korporacija, uzme tu varijaciju kukuruza koja je hiljadama godina stvarana rukama i znojem farmera (jer drugačiji se i ne može naći) i zaštiti ga patentom nakon minorne modifikacije u odnosu na njegovu modifikaciju koju je doživio kroz te hiljade godina uzgoja i napornog rada od strane farmera. pitam vas prvo - gdje je tu izum i ima li ovdje elemenata izuma? bez izuma nema ni patenta ,pravno gledano. i drugo - gdje je tu razum?
uglavnom, odužih ja. još jednom se izvinjavam ako sam bilo koga na ovoj temi jučer uvrijedio, nije mi bila namjera, prenaglio sam, a pijem i neke tablete, agresivan sam nešto juče bio od njih, ruka mi nije bila na ručnoj, a inače sam okorjeli introvert
(toliko te dugo nema da mogu istu foru dvaput ponovit a da ne izgleda glupo)
.
