Politika i pivo
Nisam primjetio da ima ova tema, niti da je neko govorio o ovome pa rekoh da malo kažemo koju o tome. Koliko ste upoznati s time i da li uopšte smatrate da postoji influensa politike i piva?
Historija je pokazala da itekako postoji, te da ono što mi pivari nazivamo tradicijom nekog podneblja često zapravo ide na račun politike. Politike koje je zapravo nametnula tradiciju.
Krenuo bih od Švedske. Početkom 20. stoljeća, Švedska je imala prilično problema sa alkoholom. Ljudi su dolazili pijani na posao ili su ostajali kod kuće da mahmuraju recimo. Nakon prvog svjetskog rata, ozbiljno se razmišljalo o potpunoj prohibiciji, tj apsolutnoj zabrani alkohola. Kao jedno od prvih demokratskih društava modernog doba, odluka se prepustila referendumu. 60% ljudi je glasalo protiv prohibicije a tadašnja vlada, nezadovoljna rezultatom modificirala je tadašnje zakone koji su se ticali alkohola. Država je preuzela monopol nad prodajom alkohola i jako pivo izbacilo potpuno sa tržišta. Ostalo je slabo pivo (do 3,5 % alkohola), te jaki alkohol koji je oporezovan maksimalno.
Tek 50-tih godina, jako pivo se vratilo na police, kada je i počela liberalizacija tržišta. Sve do devedesetih, švedske pivovare su suvereno vladale tržištem jer je uvozno pivo bilo znatno skuplje zbog nametnutih poreza.
Devedesetih se taj monopol počeo rušiti otvaranjem tržišta za uvoz i obaranjem cijena uvoznog piva. Ispalo je na kraju da je cijena ta koja je odlučivala za kojom bocom će se posegnuti. Tako su na velika vrata ušla piva iz cijeloga svijeta, a švedska tradicija lokalnih makro pivnica je bila ozbiljno poljuljana.
Deceniju kasne, vanjski utjecaj je ubacio u petu brzinu, pa je uvozno pivo uzelo primat (češki Staropramen je od 2000, pa do 2010 suvereno vladao) iako je bilo kvalitetno kao i švedsko, a često i lošije. Zahvaljujući liberalizaciji uvoza Švedska je danas vodeća zemlja u ponudi piva u pubovima. Od običnih kvartovskih pubova (koji nude 20 različitih piva / 5-6 različitih stilova), pa sve do trendovskih pubova od kojih neki imaju oko 600 vrsta piva u ponudi (20 tak različitih stilova). Danas je najpopularniji stil u Švedskoj - američka IPA. Apsolutno svaka mikro pivovara u Švedskoj radi IPAu (a ima oko 500 mikro pivovara trenutno).
Zarad svega toga Švedska u tome danas nosi primat jer je manje više u potpunosti izbacila svoje pivo. Dok ostale zemlje njeguju tradiciju/zakone svoga piva recimo, Švedska je postala mjesto gdje su ljudi od pivopija, postali pivski znalci. Ljudi koji tačno znaju šta naručuju i koji imaju zavidno znanje o različitim stilovima i podnebljima.
S druge strane imamo Dansku. Priča ima isti početak. Veliki problemi sa pijanstvom su doveli do toga da umjesto planirane prohibicije, njihova vlada 20-tih godina prošlog stoljeća drastično smanji postotak alkohola u pivu (na 3,5%) i istovremeno porez na žestoki alkohol poveća za 1000%. To je dovelo do toga da su danci prestali sa svojom tradicijom ispijanja žestokog alkohola i gdje se potpuno okrenuli pivu. Slabom pivu koje je ostalo prisutno i danas. Za razliku od Šveđana nikada nisu pustili inostrano pivo, već su ostali vjerni svome. Politika je od viski i konjak nacije napravila pivarsku naciju. I kako se čini, tako će biti još dugo.
Ako pogledamo Englesku, tamo imamo slučaj pivskog rasizma koji je kreirala njihova Vlada i mediji, osamdesetih godina. Kada su osamdesetih liberilizirali svoje tržište za uvozna piva (lager prvenstveno) pojavio se tada termin (valjda najunikatniji u pivskom svijetu) LAGER VANDALI. Time su označavali (Vlada i mediji) gomilu klinaca koji su ispijajući uvozne lagere postajali pravi huligani. Tuče su bile česte. Razbojništva. Te vandalizam uopšteno. Iako je tada nezaposlenost u Britaniji bila enormna, draže im je bilo za probleme okriviti uvozni lager. I tako je Britanska Vlada krajem osamdesetih dodatni oporezovala uvozni lager i tako ga istjerala iz svojih pubova gdje kako tvrde, sada sjede samo miroljubivi ale ljubitelji.
Primjetno je da je tada Vlada oborila i postotak alkohola u engleskom Ale-u pa su sve češći bili oni sa alkoholom ispod 4%. I sam primjetih u posjetama Engleskoj da u pubovima majoritet piva je zapravo ispod 5%. Još jedan primjer dakle gdje je politika umješala svoje prste u sladovinu
A možda najsimpatičnije političko uplitanje u pivo se desilo u Sjevernoj Koreji. U jednoj od zadnjih posjeta evropskih zvaničnika, krajem osamdesetih neko je tražio pivo, ali ga nisu imali. Odmah nakon tog susreta, tadašnji Predsjednik je naredio da se ode u Englesku i nabavi pivovara. I tako su ljudi kupili kompletnu staru pivovaru, razmontirali je i odnijeli u Sjevernu Koreju. Sem što se kasnije radilo o prvom Sjeverno Korejskom pivu, pokazalo se da se radilo i o prvoj reklami emitovanoj na njihovoj državnoj televiziji. Dakle prva reklama je bila reklama za njihovo pivo (potražim na youtube) gdje su sugerisali ljudima da nakon posla popiju pivo. Što je naravno bilo teško, jer nisu nikada imali čestito ni hrane na stolu, a kamoli pivo.
Toliko za sada. Šta vi mislite o politici i pivu? Naveo sam primjere gdje je očito da je politika kreirala "tradiciju". Je li to iznimka ili pravilo?
