VOLIMPIVO
Irish Moss je prirodni koagulant i dobar je, međutim često u pivu i nakon dodavanja irske mahovine ostaje takozvani chill haze. Većina naših ale piva je bistra na sobnoj temperaturi, ali čim se ohlade zamute se. Razlog ovome je da u pivu, ako se ne filtrira, ostaju proteini koji su toliko sitni da se ne vide golim okom. Međutim kad se pivo ohladi, ti proteini se skupljaju u veće nakupine i ‘lijepe’ jedni za druge tako da tada postaju dovoljno veliki da mogu odbiti svjetlosne zrake i tada je pivo mutno.
Irska mahovina pomaže koagulaciju, odnosno spajanje i lijepljenje proteina jednih za druge za vrijeme kuhanja i većina njih potone tako slijepljena na dno fermentora, jer dobiju veću masu i nakupe se u talogu s kojega mi poslije pretočimo pivo. Međutim, ako nam to ne uspije sa irskom mahovinom (na primjer u pivima u kojima je bilo dosta sastojaka jako bogatih proteinima kao što su pšenični slad i neslađena pšenica, šestoredni ječam, ječmene pahuljice i slično), onda možemo koristiti ovu metodu sa želatinom.
Želatina je najčešće animalnog porijekla i dobija se ekstrakcijom iz hrskavice svinja ili goveda. Ova svinjska ima puno bolje karakteristike od goveđe i najčešća je u upotrebi u kulinarstvu. Ja sam kupovao do sad onu Dr.Oetker i bio sam zadovoljan.
Bistrenje želatinom ne poboljšava ništa u tom pivu osim izgleda. Znači radi se isključivo o kozmetičkom zahvatu i pivo neće ništa boljeg okusa biti nego će samo izgledati bistro. Cijelo to pretakanje u sekundarni jeste potencijalno izlaganje piva bakterijama, tako da sami odlučite da li vrijedi rizikovati infekciju samo radi ‘kozmetike’.
Za 25 litara piva:
Jednu cijelu vrećicu želatine pomiješati s hladnom vodom (3dcl), malo promiješati i ostaviti dvadesetak minuta. Nakon dvadesetak minuta želatina bi trebala nabubriti i vidjeti se kao jedna velika prozirna nakupina. Kada vidite da je nabubrila, ide zagrijavanje na laganoj vatri (lako zagara i lako se hvata za zidove lončića, pa cijelo vrijeme miješajte, a lončić neka bude što uži i dublji.
Želatinu zagrijte na 70-75°C i nikako preko toga jer će je temperature preko 75°C uništiti i nećete imati nikakve koristi od nje. Smrdit će odvratno, ali ne brinite za to 
Kad se zagrijala samo to naspete u sekundarni fermentor i preko toga pretočite pivo iz primarnog.
Ključna stvar sa želatinom je razlika u temperaturama – što je pivo hladnije a želatina toplija, to će ona bolje ‘pokupiti’ sve proteine iz piva i potonuti na dno fermentora. nastojte nakon što pomiješate želatinu s pivom da pivo što brže ohladite na temperaturu cold crasha.
Ako radite u staklenom demižonu, uskoro ćete primjetiti jednu liniju koja će se početi spuštati prema dnu. Za linija je granica između izbistrenog i neizbistrenog piva. svaki dan će po malo padati, otprilike za 1/5 i nakon 5-7 dana pivo će biti bistro. Nakon maksimalno sedam dana predlažem flaširanje.
Problem sa želatinom je da kupi sve proteine, ali i kvasac. Ako ostavite pivo duže od 7 dana na jako niskoj temperaturi sa želatinom, moguće je da će sav kvasac biti spušten na dno u talog i da će vam ostati nimalo ili jako malo kvasca u pivu što može predstavljati problem kod karbonizacije. Čuo sam dosta takvih slučajeva, mada ja to nikad nisam doživio, ali sam uvijek flaširao nakon tih 7 dana.
