VOLIMPIVO
Nakon završene primarne fermentacije, suhog hmeljenja, opcionalnog pretakanja na sekundarnu fermentaciju, obično 2-3 dana prije samog flaširanja/kegiranja mlado pivo se izlaže znatno nižim temperaturama od onih uobičajenih za sam proces fermentacije. Ovaj postupak se zove “cold crash”.
Prije samog izlaganja mladog piva nižim temperaturama, bitno je uvjeriti se da je fermentacija završena, a to ćemo najlakše učiniti tako što tri dana uzastopno mjerimo FG. Ukoliko se u ova tri dana FG više ne promijeni, a pivo je dostiglo željenu vrijednost, možemo početi sa hlađenjem.
Dvije jako bitne stvari na koje moramo paziti prije stavljanja mladog piva na hlađenje:
– primarna fermentacija mora biti završena
– pivo ne smije smrznuti
Optimalna temperatura za cold crash je između 0°C i 2°C
Zašto raditi cold crash
Prva stvar koja svakom iskusnijem kućnom pivaru pada na pamet je: zbog bistrenja.
Pivo koje je barem 24h odležalo na niskim temperaturama je manje mutno, nego pivo kod kojih je cold crash izostavljen.
Hlađenjem, kvasac flokulira i njegov veći dio se taloži na dnu, a proces fermentacije se zaustavlja. Prilikom ponovnog dodavanja šećera (npr. kod flaširanja) preostali kvasac se reaktivira i otuda pojam “re-fermentacije”. Osim kvasca, cold crash pomaže da se i ostale čestice (proteini, komadići hmelja, itd) slegnu na dnu fermentora.
Ono što je manje poznato je da cold crash poboljšava ukus, posebno kod jako zahmeljenih piva, a pomaže i kod izbjegavanja oksidacije. Poželjno je da se flaširanje vrši u prostoriji koja je znatno toplija od ohlađenog mladog piva, te se tako prilikom točenja u boce oslobađa CO2 iz piva koji popunjava prostor grlića flaše i tako sprečava dodir mladog piva sa kiseonikom.
