Međunarodno druženje pivara “Bunica 2017”

Korak po korak, puno strpljenja, puno čitanja, puno pitanja kolega pivara, i dođoh do mog najboljeg piva u životu.

Prije nešto više od 4 godine sam saznao za nešto što se zove “craft pivo” posljedicom toga sam saznao i za podatak da se pivo može napraviti kući. Kakav je to bio mindfuck. Prvo eeeej, pivo u biti nije industrijski šit koji nam podvaljuju svakodnevno, pivo je nešto potpuno drugačije od toga. I bolje. Puno bolje.

Spletom okolnosti sam naišao na Adnan Orucevic i OldbridZ craft brewery Mostar koji su nesebično podijelili svoje “tajne” i znanje sa nama. Adnan preporučuje da bacim pogled na volimpivo.ba i da prelistam malo. Sljedećih par dana, nije bilo puno sna. Forum se listao, teme se čitale, otvarale se neke nove.

Nekih 10-20 ljudi koji su tada bili aktivni na forumu su odgovarali na sva moja pitanja, ma koliko glupa bila. Nekih pola godine iza toga napravili smo naše prvo pivo. Narednih 20tak dana dok je fermentiralo u mojoj garaži sam svakodnevno silazio nekoliko puta dole, donosio led da održavam temperaturu fermentacije, pričao sa buretom i pazio ga kao nerođeno dijete. Nakon što je pivo odradilo svoje procese odnijeli smo ga na jedno od druženja naše ekipe i svog popili! (Lažem, nismo popili sve, kući imam još jednu bocu koju čuvam )

Najbolje pivo u životu

Iskreno, to mi je bilo najbolje pivo, ma šta pivo najbolji napitak koji sam ikada probao, iako da ga je probao netko objektivan i stručan bi mu našao vjerojatno milion i jednu manu, ali džaba.

Prvi put piti pivo koje si sam napravio je neponovljiv doživljaj i nešto nenormalno dobro. Nakon toga je bilo još nebrojeno mnogo tura, boljih, gorih svakakvih, ali prva se pamti. Od te prve ture smo došli i do toga da smo pokrenuli i malu pivovaru i sreću kvalitetnog piva dijelimo i sa drugim ljudima.

Od tog prvog posta sa milion i jednim pitanjem smo došli do toga da danas i sam odgovaram novim članovima na forumu na njihova “glupa pitanja”.

No ništa od toga se ne može mjeriti kad se desi ono sa početka ovog, sad već predugog, teksta. Kad se sastanu Fočak, Mostarac, Sarajlija, Tuzlak, Tešnjak, Zadranin,… Kad svaki od njih sa sobom donese puno pozitivne energije i vlastitog piva da se proba. Tu ima i ljudi koji prave pivo kući, ili u jednoj od mnoštva craft pivara koje su u zadnjih par godina nikle u našoj napaćenoj državi, i svi su klapa. Tada nije bitno jel netko, Mostarac, Sarajlija, Bošnjak, Hrvat, Srbin, vjernik, nevjernik, nego kakvo pivo pravi. A svi prave dobra piva jer svi dijele svoje znanje sa svima koji su željni znanja. A ti ljudi su bome željni. A i žedni!