Craftindžinice

Kako Bosnu promaše sve prave revolucije, nije ni čudo da je craft revolucija mimoilazi godinama. Iako bi zlobnici rekli da se razlozi mogu tražiti u slabijoj kupovnoj moći plemenskih podanika, ja ipak to ne bih uzeo za opravdanje. Pivarsko tržište je bez ikakve dvojbe u BiH prilično veliko. Ne po kvalitetu, ali po kvantitetu svakako . Iako loše, pivo se pije na svakom koraku u enormnim količinama. Industrijsko pivo dominira, kako uvozno, tako i domaće. Ipak, crafta još uvijek nema. Tu i tamo stidno proviri, ali to je na nivou statističke greške. Uveze se koja boca, nalijepi se cijena veća za 6-7 puta od industrijskog piva i tu sva priča završava. Koliko god sam čekao novo poglavlje, ono se ne nazire.

Craft i nema posebno značenje niti tačan prevod. Manje više označilo bi to na našim trojezicima, vještinu pravljenja piva. Craft pivovare su male i nezavisne. Njihova tržišna filozofija ne počiva na tome da vam uvale što više piva, nego da vam prodaju što originalnije i što kvalitetnije pivo. Dakle, nekakvog komercijalnog interesa, tu zapravo i nema. Filozofija takvih pivovara je da vam ponude kvalitetno pivo, a ne pišalinu od koje će vas glava boliti danima. Osim craft, za takve pivovare, koristi se izraz i mikro. Ne znači to bukvalno da se radi o malim pivovarama (iako one to jesu), nego označava taj pristup pivu. Kvalitetnom pivu koji cilja na potrošača, a ne njegov novčanik.

Cijena takvog piva je dva ili tri puta veća od pišaline koju svakodnevno pijete. Namjena mu nije da se opijate, nego da uživate u njemu, pa tako, craftindžinice ne računaju da pijete 9 boca zaredom, niti da naručujete ture cijeloj kafani, nego da uživate u tom pivu u potpunosti. Da ga pijete zbog okusa, a ne alkohola. Veća cijena u svakom slučaju dolazi od sirovina i količine istih u pivu. Kako mu je cijena 2-3 puta veća, tako je kvalitet 2-3 puta veći u odnosu na običnu kafansku pišalinu. Iako se mnogi propinju na zadnje noge već sada, i govore da oni piju češko pivo, rekao bih da to nije craft. Ima crafta i tamo, ali Staropramen i Urquell nisu ti sigurno. Kraljevstvo crafta je u Americi. I ako ste spremni da se zakunete da je češko pivo najbolje na svijetu, radije nemojte da se sramotite. Američko pivo je najbolje na svijetu. Tačnije, američki craft. Iako ga oni nisu izumili, amerikanci su craft prihvatili objeručke i napravili revoluciju u pivu, kakvo niko nije do sada uradio. Oni koji žive u Americi, najbolje to znaju.

Iako svako pivo čine samo četiri sastojka: voda, slad, kvasac i hmelj, u craftu je broj kombinacija neograničen. Industrijske pivovare pivo dijele na tamna i svijetla, dok craft, pivo dijeli po stilovima. A istih tih stilova ima na desetine. I dok craftindžinice rade više stilova, te više eksperimentiraju, industrijske pivovare se drže lagera. Recepte i načine proizvodnje craftindžinice ne kriju kao zmija noge, kao što se to radi u industriji. Sjetite se samo Mahmuta iz Sarajevske pivare kako vam je bajke pričao o vodi, tehnologiji i koječemu. Recept vam nije dao, jer da jeste, uvidjeli bi i sami zašto vas glava boli nakon njihovog piva. Craftindžinice u svakom slučaju ne kriju svoje recepte, kao što se ne drže slijepo jednog stila. Američki Pale Ale je najpopularniji sa svojim citrusnim notama u američkim hmeljevima, a kao i sva craft piva, nije pasteriziran niti filtriran. Sem kvalitetnih sirovina, sva craft piva krasi i svježina, pogotovo kada su Pale Ale stilovi u pitanju, jer se radi o stilovima u kojima primarno dominira hmelj. Kako hmelj vremenom gubi svojstva, takva piva se prave u manjim količinama i prodaju svježa. Da vam objašnjavam zašto je zdravije i bolje da pijete pivo staro mjesec dana, u odnosu na pivo staro godinu dana, i nema potrebe baš. Samo ocijenite šta je bolje za vaš džep i zdravlje.

Kako će tekstova o craftu biti još, vrijedi na kraju ovoga spomenuti još jedan segment zbog kojih je šteta da u BiH nema crafta. Beercation je uz craft donio i novi oblik turizma, gdje ljudi zapravo posjećuju zemlje zbog i radi piva. Kako BiH prodaje rat i turizam zasniva na rupama od metaka po fasadama i kojekakvim švercerskim tunelima, jako je loše da u svojoj ponudi nema craft. Ljudi koji plaćaju basnoslovne sume da idu po Belgijskim pivarama ili Craftindžinicama u San Diegu, bi drage volje izdvojili novac i za jedan rafting na Tari recimo, gdje će gazda sem domaće hrane da ponudi i lokalno craft pivo. Čak bi i mene to natjeralo da idem konačno u BiH, ali čini mi se da ćemo se načekati, kako ja, tako i ovi amerikanci i šveđani.

U prilogu, neke od najvećih američkih craftindžinica koje su hadžijska obaveza svakog pivopije koji se nađe u Americi ili ima familiju koja će se sažaliti u donijeti par ovih dragulja kada krene u Bosnu da stavlja fasadu na tek završenu kuću.