VOLIMPIVO
Koliko god da volimo craft, prečesto zaboravljamo da ga kritikujemo. Ono što je apsolutni trend, ne znači za shodno da je i bezgrešno. Kako broj craft mikro pivara raste, tako i broj njihovih greški raste. U USA primjera radi, broj mikro pivara prije 2 godine je bio 2000. Danas ih ima 4000. Apsolutno je jasno da sve ne mogu biti dobre, ali jasno je da i mnogi rade greške kojeg prosječnog konzumenta iritiraju. A broj konzumenata crafta, iz dana u dan je veći, te prati broj novootvorenih craftindžinica.
Konzerva
Riječ je o novom trendu koji je zahvatio craft svijet, gdje svaka mikro pivara, konzervu smatra apsolutnim hitom. Problematično, a pomalo i simpatično jeste, to što si uzimaju za pravo da objave to na način kao da se radi o ko zna čemu. Pivo iz konzerve se pilo decenijama i crafteri apsolutno u tome nisu prvi. Prestanite dakle konzerve tretirati kao big deal, jer snalazimo se sasvim lijepo i sa bocama.
Dobri restorani
Odlazak u dobar restoran, sa kvalitetnom hranom i sjajnim kuharom, može biti nepovratno uništen, pogledom na pivsku kartu. Poslovna filozofija vlasnika takvih restorana je da vam uvale komad mesa za 100 evra, a pri tome vam serviraju bocu Carslberga ili kakve slične gluposti. Vinski somelieri su prošlost. Pivo je trend. Svaki restoran koji drži do sebe mora imati kvalitetnu ponudu crafta. Dobra hrana + loše pivo i nisu baš najsretnija kombinacija. Dobra hrana + dobro pivo su kombinacija koja Vam garantuje da će vam se gost vratiti. Crafteri ništa ne čine na svojoj promociji u takvim restoranima. Svi gledaju kako da uvale svoje pivo u kafane i prodavnice. Restorane skoro svi zaboravljaju.
Filozofija “pij samo lokalno” je apsolutno pogrešna obzirom da je vezana za kvalitet. Nikakav garant kvaliteta nije to što je pivo lokalno. Nema čak nikakve garancije ni da se radi o svježem pivu. Crafteri svoju poslovnu filozofiju zasnivaju većinom na tome. Malo ko se usuđuje da kaže da njegovo pivo nije samo lokalno.
IPA je apsolutno sjajan stil piva, ali ljudi dragi, ima još stotinjak drugih stilova. Čemu takav strah od eksperimentiranja. Što ne pravite Imperial Lager? Kunete se u svježinu vaše IPA-e i nakon tri sedmice je već otpisujete i proglasašate ustajalom pišalinom. Craft nije samo IPA. Možete i morate eksperimentirati i sa drugim stilovima. Zato i jeste mikro. Niko ne traži da napravite 95 hiljada litara kakvog specijalnog lagera, ali par hiljada neće nikoga ubiti. Pokazat će to samo vašu istinsku brigu o konzumentima.
Nisam pobornik one ljigave priče o njemačkoj čistoći, ali mislim da jebemu i ne trebate baš stavljati nokte od afričkog zeca u vaše pivo, jer na ukus to ne utječe, a samo od vas pravi klauna. Neki lokalac ovdje je nedavno u jedan Pale Ale stavljao paradajz. Svaka čast eksperimentiranju, ali pobogu ljudi, paradajz. Vratite se samo na predhodnu tačku i sjetite se koliko neskuhanih stilova ima , da nema potrebe da se mrcvari onih par postojećih.
Craft naravno ima veće troškove proizvodnje, ali to ne znači da se boca mora prodavati po 10 evra. Kako i sam pravim pivo, znam tačno da boca kvalitetnog crafta ne može da košta u proizvodnji više od pola marke. Ne odbija ljude samo cijena, nego i ta filozofija. Jasno je da ste se za svoje mikro pivnice uvalili u kredite do grla, ali dugoročno, normalna cijena je isplativija. Precjenjenost proizvoda ima manju publiku i manje šanse za nove konzumente.
![]()
Kvalitet
Kako broj crafta u svijetu raste, tako i njegov kvalitet opada neminovno. Dok se većina craftera u taj biznis upušta iz ljubavi prema pivu, u zadnje vrijeme ima onih i koji vide priliku da zarade u tome. Od vazduha se ne živi naravno, ali craft baš i nije teritorija na kojoj se može zajebavati. Nikoga se ne može natjerati da pravi kvalitetno pivo, ali ga se može natjerati da čuje da mu je pivo kurac. Kritika u craft svijetu je rijetka i nikakva. Malo tko će reći da mu pivo nije dobro. Većina kaže i za ona najgora piva da su pravo dobra. Što iz straha da se u društvu ne osramote, što iz neznanja. Budite kritični prema craftu ljudi. Ako vam nije dobro, ne ustručavajte se reći. Samo je to put do dobrog kvaliteta.
Toliki je hype oko specijalnih izdanja crafta, da ljudi ne pitaju koliko košta. Sami proizvođači nas jebu u mozak sa ograničenom serijom, koju možemo probati sada i nikada više. Većinom je riječ o stvarno kvalitetnom i nadprosječnom pivu, međutim, ta etiketiranja “specijalno” su mi problematična, jer craft je sam po sebi specijalan i kvalitetan način pravljenja piva. Specijalno od specijalnog mi je pretjerana formulacija, a i cijene su dosta nerealne.
Apsolutni hit prošle godine su bile session IPA-e. Piva dakle sa malim udiom alkohola. Ako imaju svoje tržište, zašto da ne. Međutim, čini mi se da se prodaje pogrešna filozofija. Nešto kao, ako vozite, pijte našu session IPA-u. Svi zaboravljaju napomenuti da craft nije opijanje, te da se craftori rijetko ili nikada ne opijaju. Nigdje ne piše da morate popiti cijelu bocu piva od 6% alkohola. Možete popiti manju čašu i uživati puno više nego u par session piva. Craftindžinice zaboravljaju ispričati tu priču definitivno i s toga idu linijom manjeg otpora i prave session piva.
Sve manje ljudi pije pivo zbog ukusa, a više zbog čekiranja na Untappd-u. U početku je to bilo fino, jer ljudi su recenzirali piva koja su pili. Danas ništa. Pa ona piva koja nismo probali, ali smo ih vidjeli kod nekoga na Untappd-u, i ne govore nam puno. Tačnije, ništa o njima ne znamo. Obrišite Untappd. Kako crafteri, tako i konzumenti.
Poznati labeli
Pliny ili Heady Topper su sjajna piva, ali doći do njih je kao doći do američkog pasoša. Koliko je vrijedno da se pomjeraju brda i doline nisam siguran. Heady je za mene najbolje što sam ikada probao, ali Pliny the Elder me razočarao. Bilo mi je tada jasno da potraga za kvalitetnim pivom nikada ne prestaje. Ne mora to biti poznati label, jer nikada se ne zna gdje se može dobro pivo popiti. Tako da, ne robujte markama. A ni crafteri ne bi trebali da se boje sjene velikana. Svako može napraviti dobro pivo, ako stisne muda dovoljno.
Lokalno pivo
Filozofija “pij samo lokalno” je apsolutno pogrešna obzirom da je vezana za kvalitet. Nikakav garant kvaliteta nije to što je pivo lokalno. Nema čak nikakve garancije ni da se radi o svježem pivu. Crafteri svoju poslovnu filozofiju zasnivaju većinom na tome. Malo ko se usuđuje da kaže da njegovo pivo nije samo lokalno.
Fetišizacija IPA-e
IPA je apsolutno sjajan stil piva, ali ljudi dragi, ima još stotinjak drugih stilova. Čemu takav strah od eksperimentiranja. Što ne pravite Imperial Lager? Kunete se u svježinu vaše IPA-e i nakon tri sedmice je već otpisujete i proglasašate ustajalom pišalinom. Craft nije samo IPA. Možete i morate eksperimentirati i sa drugim stilovima. Zato i jeste mikro. Niko ne traži da napravite 95 hiljada litara kakvog specijalnog lagera, ali par hiljada neće nikoga ubiti. Pokazat će to samo vašu istinsku brigu o konzumentima.
Suvišni sastojci
Nisam pobornik one ljigave priče o njemačkoj čistoći, ali mislim da jebemu i ne trebate baš stavljati nokte od afričkog zeca u vaše pivo, jer na ukus to ne utječe, a samo od vas pravi klauna. Neki lokalac ovdje je nedavno u jedan Pale Ale stavljao paradajz. Svaka čast eksperimentiranju, ali pobogu ljudi, paradajz. Vratite se samo na predhodnu tačku i sjetite se koliko neskuhanih stilova ima , da nema potrebe da se mrcvari onih par postojećih.
Pretjerane cijene
Craft naravno ima veće troškove proizvodnje, ali to ne znači da se boca mora prodavati po 10 evra. Kako i sam pravim pivo, znam tačno da boca kvalitetnog crafta ne može da košta u proizvodnji više od pola marke. Ne odbija ljude samo cijena, nego i ta filozofija. Jasno je da ste se za svoje mikro pivnice uvalili u kredite do grla, ali dugoročno, normalna cijena je isplativija. Precjenjenost proizvoda ima manju publiku i manje šanse za nove konzumente.
Kvalitet
Kako broj crafta u svijetu raste, tako i njegov kvalitet opada neminovno. Dok se većina craftera u taj biznis upušta iz ljubavi prema pivu, u zadnje vrijeme ima onih i koji vide priliku da zarade u tome. Od vazduha se ne živi naravno, ali craft baš i nije teritorija na kojoj se može zajebavati. Nikoga se ne može natjerati da pravi kvalitetno pivo, ali ga se može natjerati da čuje da mu je pivo kurac. Kritika u craft svijetu je rijetka i nikakva. Malo tko će reći da mu pivo nije dobro. Većina kaže i za ona najgora piva da su pravo dobra. Što iz straha da se u društvu ne osramote, što iz neznanja. Budite kritični prema craftu ljudi. Ako vam nije dobro, ne ustručavajte se reći. Samo je to put do dobrog kvaliteta.
Specijalna izdanja
Toliki je hype oko specijalnih izdanja crafta, da ljudi ne pitaju koliko košta. Sami proizvođači nas jebu u mozak sa ograničenom serijom, koju možemo probati sada i nikada više. Većinom je riječ o stvarno kvalitetnom i nadprosječnom pivu, međutim, ta etiketiranja “specijalno” su mi problematična, jer craft je sam po sebi specijalan i kvalitetan način pravljenja piva. Specijalno od specijalnog mi je pretjerana formulacija, a i cijene su dosta nerealne.
Session piva
Apsolutni hit prošle godine su bile session IPA-e. Piva dakle sa malim udiom alkohola. Ako imaju svoje tržište, zašto da ne. Međutim, čini mi se da se prodaje pogrešna filozofija. Nešto kao, ako vozite, pijte našu session IPA-u. Svi zaboravljaju napomenuti da craft nije opijanje, te da se craftori rijetko ili nikada ne opijaju. Nigdje ne piše da morate popiti cijelu bocu piva od 6% alkohola. Možete popiti manju čašu i uživati puno više nego u par session piva. Craftindžinice zaboravljaju ispričati tu priču definitivno i s toga idu linijom manjeg otpora i prave session piva.
Robovi Untappd-a
Sve manje ljudi pije pivo zbog ukusa, a više zbog čekiranja na Untappd-u. U početku je to bilo fino, jer ljudi su recenzirali piva koja su pili. Danas ništa. Pa ona piva koja nismo probali, ali smo ih vidjeli kod nekoga na Untappd-u, i ne govore nam puno. Tačnije, ništa o njima ne znamo. Obrišite Untappd. Kako crafteri, tako i konzumenti.
Poznati labeli
Pliny ili Heady Topper su sjajna piva, ali doći do njih je kao doći do američkog pasoša. Koliko je vrijedno da se pomjeraju brda i doline nisam siguran. Heady je za mene najbolje što sam ikada probao, ali Pliny the Elder me razočarao. Bilo mi je tada jasno da potraga za kvalitetnim pivom nikada ne prestaje. Ne mora to biti poznati label, jer nikada se ne zna gdje se može dobro pivo popiti. Tako da, ne robujte markama. A ni crafteri ne bi trebali da se boje sjene velikana. Svako može napraviti dobro pivo, ako stisne muda dovoljno.
